Sa Hrvatskom, hrvatstvom i „tisućljetnom“ hrvatskom kulturom i poviješću najbolje je obrisati zadnjicu. Čitava Hrvatska povijest je šovinistička farsa. Krivotvorina do falsifikata. Gdje se uopće spominju ti Hrvati u 8., 9., 10., 11. vijeku ? Jednom riječju nigdje. Ideolozi hrvatstva navode četiri spominjanja Hrvata iz tog vremena. Sva četiri su kasnija podvala.
Prva i najpoznatija hrvatska krivotovorina je Trpimirova darovnica iz 840. Problem je samo što je jedini prijepis te darovnice mlađi 800 godina od navodnog nastanka, a u tih 800 godina rečenu darovnicu ne spominje niko. Zašto? Možda zato što još nije bila napisana? Nada Klaić je bila nacionalistička povjesničarka i jedno od najvećih imena hrvatske povjesne znanosti, a odbacivala je Trpimirovu darovnicu kao falsifikat.
Drugi navodni spomen Hrvata je pismo Pape Ivana X nepostojećem kralju Tomislavu. Ali već pogađate, ni to pismo ne postoji u originalu, već samo prijepis tog pisma 600 godina kasnije. Pisma koje niko u tih 600 godina ne spominje, zašto? Možda zato što pismo nije ni postojalo. U prvoj polovini 10. stoljeća Dalmacijom je vladala kraljica Domaslava, a ne Tomislav. Postojao je do duše srpski vladar Tomislav I Vladislavljev (ili Svetolikov sin) Drvanović ili Drvenarović, ali živio je ravno 200 godina ranije. Očito je vatikanski pop ženomrzac kada je krivotovrio povijest 6. stoljeća kasnije Domaslavu pretvorio u Tomislava, jer je prikladnije i doličnije da izmišljenim Hrvatima vlada izmišljeni kralj Tomislav, a ne neka žena. Tomislav mu je fonetski bio sličan Domaslavi, pa ga je zato izabrao. I sami hrvatski povjesničari su dokazali da je kralj Tomislav izmišljotina. Čak i to pismo 600 godina mlađe od originala koji nije postojao se ne nalazi u Vatikanu, nego u sto puta prepravljanom djelu „Historia Salonitana“ koje je valjda nastalo u 13. stoljeću, ali orginal gle čuda ne postoji, nego samo nekoliko različitih verzija iz 17. stoljeća. Dakle, opet nemamo ništa.